POKLONI PRIČAJU
| Najviše darova Bog nam daje A tu vrlinu i od nas traži Od kada čovječanstvo traje Darežljiv čovjek bogu je draži. Nebitno da li je poklon il dar Svejedno je sasvim svima Bio prosjak ili car Svako rado poklone prima. Volim i ja , kao i svako Primiti poklon - a što da ne Jer, jednostavno to je tako Poklon baš svakog obraduje. Veliki, mali, jeftini, skupi, Samo je bitno od srca da je Kad se poklon od srca kupi Njegova vrijednost nemjerljiva je. |
Osmjeh je tako dragocjen dar A ne košta ama ništa baš I zato možeš priuštiti bar Da često ga drugim ljudima daš. Ali - treba naglasiti i to Mada je svima poznata stvar Dar ne može biti mito Jer onda više nije dar. I ja prezirem rabote mutne I one što su se o moral ogriješili Pa stalno čekaju da im se "tutne" Kako bi nečiji problem riješili. Vi - što funkciju neku obavljate Budite toliko pošteni bar Da ime svoje ne ukaljate O neki nečasno iznuđen dar. |
Siguran sam da ja pošten bih bio
I da ne bih pogazio čast
Pa iznuđenim poklonom dušu ogriješio
Ako bih dobio nekakvu vlast.
Avdihodžić Dževid IIc razred
I da ne bih pogazio čast
Pa iznuđenim poklonom dušu ogriješio
Ako bih dobio nekakvu vlast.
Avdihodžić Dževid IIc razred